Zaklada Mara Jukić

Mara Jukic

„Mara Jukić je ostala upamćena da je od 1948. do 1979. svaki dan bila na svetoj misi. Imala je problema s nogama te joj je do crkve i natrag trebalo više od sedam sati. Poslije je stanovala uz samu Crkvu u kojoj je provodila, i ljeti i zimi, gotovo cijele dane u molitvi, od pet ujutro do kasno u noć… Molitva, post i milosrđe su obilježili njen život. Cijele dane je molila pred Presvetim. Brojni vjernici su joj se obraćali za molitvu i savjete. Od materijalnih stvari nije imala ništa svoje. Imala je samo dvije seljačke haljine, izvorne nošnje. U jednoj od njih je i pokopana. Samo je to imala. Činila je velika djela milosrđa: pomagala je u Indiji oca Antu Gabrića i Sv. Majku Tereziju, brojne druge misionare, gradnju i popravke crkava, siromašne obitelji, učenike… Kako je to jedna sirotica mogla? Vjernici koji su željeli da se moli za njih su joj donosili darove, ali ništa od toga nije nikada uzela za sebe ili svoju obitelj. Sve je podijelila potrebitim na sve strane svijeta. Marina molitva, post (više desetljeća je svaki dan postila) i djela milosrđa su obilježila njen osobni put svetosti. Knjiga (“Dat će Bog, bit će dobro”; autor: mons. Petar Jukić) sadrži i brojna svjedočanstva o uslišanju po zagovoru, žrtvama i dobrim dijelima Marinim. Njezin pokop je bio veličanstven. Dok je pogrebna povorka ulazila u groblje vjernici su još izlazili iz župnog dvorišta udaljenog 1,5 kilometar, a Maru su čak došli ispratiti i pojedini pripadnici drugih vjera.“ – mons. Petar Jukić